Internet sa sobom donosi mnoge prednosti. Brža i sveobuhvatnija komunikacija, razmjena iskustava i pristup mnogim korisnim sadržajima samo su neke od njih. Internet je sveprisutan i može biti itekako koristan. Međutim, korištenje Interneta može postati i lako dostupan način vršenja nasilja nad vršnjacima, čak i 24 sata na dan. Zbog moguće anonimnosti Internet može djelovati tako da se lakše otpuste kočnice neprihvatljivog ponašanja.
Nasilnik dobije na hrabrosti jer se ne mora izravno suočiti sa žrtvom i dobiva lažni dojam da je u potpunosti anoniman. Žrtvi je pak teže jer može više puta pročitati što je nasilnik o njoj napisao, pri čemu je publika koja svjedoči nasilju često mnogo šira nego kod drugih oblika vršnjačkog nasilja. Ipak, upravo ova širina publike pruža mogućnost da se ovaj oblik nasilja ranije prepozna i zaustavi. Također, važno je za naglasiti da nikada nismo u potpunosti anonimni na Internetu.

Nasilje putem Interneta, poznato i pod nazivom cyberbullying, odnosi se na sve situacije u kojima je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, putem Interneta ili mobilnog telefona.

Što sve smatramo vršnjačkim nasiljem putem Interneta? Ono uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim materijalima te širenje okrutnih, zlobnih i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica sa pričama, slikama, crtežima i šalama na račun vršnjaka.

Jeste li dosad imali prilike ocjenjivati tko je najgluplji ili najružniji u vašem razredu? Sve su češći slučajevi da se putem Facebook-a razmjenjuju ovakve poruke. Također, sve češće se i na Youtube-u pojavljuju snimke fizičkog nasilja nad vršnjakom, s brojnim komentarima. Možda ste već bili izloženi ili znate nekoga tko je bio izložen uznemiravajućim porukama mobitelom, e-mailom ili na chat-u? Nekoga čija je lozinka za e-mail ukradena ili promijenjena, čiji su privatni podaci objavljeni ili o kome su pisane neistine? Nažalost, često se događa da se drugima šalju uznemirujuće slike, neželjena pošta ili čak pornografija. Sve ovo su oblici izravnog nasilja preko Interneta i kao takve ih trebamo prepoznati.

Postoji još jedan oblik nasilja preko Interneta, a koji se odnosi na nasilje putem posrednika. Može se dogoditi da neko dijete sazna lozinku za e-mail drugog djeteta ili njegov nadimak na chat-u, te u njegovo ime počne slati uznemirujuće poruke njegovim prijateljima. Ovakav oblik predstavlja posredno nasilje preko Interneta, a također može imati vrlo ozbiljne posljedice.

U istraživanju koje su proveli Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba (2008) pokazalo se kako je 15% djece doživjelo da netko o njima piše tajne ili neistine, 5% je doživjelo da je netko na Internet stavio njihove fotografije ili snimke praćene ružnim komentarima, čak 20% je doživjelo da se netko predstavljao u njihovo ime.

Također, u istraživanju koje opisuje Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba (2010) navodi se kako je čak 18 % djece u dobi od 12 do 14 godina bilo žrtva nekog oblika nasilja putem Interneta, dok se 11% njih izjasnilo da su „Internet nasilnici“. U većini slučajeva je nasilnik bio poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Prema ovim podacima, vršnjačko nasilje putem Interneta čest je i prisutan problem.

Kako nema izravnog dodira sa žrtvom ili publikom, djeci i mladima je teže vidjeti i razumjeti štetu koja može nastati ovakvim oblikom nasilja. Često nemaju opipljive dokaze o tome je li takvo ponašanje prouzročilo štetu i kakve su sve posljedice takvog ponašanja. Upravo ova moguća anonimnost počinitelja pruža im lažan osjećaj da su sigurni i moćni, kao i osjećaj da to i dalje mogu nekažnjeno činiti.

Mnogi od nas misle kako je nasilje putem Interneta nešto na što ne možemo reagirati i od čega se ne možemo zaštititi. To nije točno! U sljedećih nekoliko koraka saznajte i kako to učiniti te nešto više o nasilju putem Interneta pročitajte u našoj brošuri: Dijete na internetu.