U mislima smo sa žrtvama tragičnog događaja u Osnovnoj školi Prečko i njihovim roditeljima, obiteljima, prijateljima, školskim kolegama, učiteljima i sugrađanima. Duboko žalimo zbog gubitka dječjeg života i izražavamo naše suosjećanje žrtvama, njihovima obiteljima i svima pogođenima tragedijom.

Vijesti poput ove jutros mogu kod djece, ali i kod odraslih, izazvati niz neugodnih i preplavljujućih osjećaja poput tuge, straha, nesigurnosti, bespomoćnosti, ali i ljutnje. To su prirodne i uobičajene reakcije na krizni događaj, a važno je da djeca i mladi imaju prilike razgovarati o njima s odraslim osobama od povjerenja, kako mediji i društvene mreže ni bi bili jedini izvor informacija koje dobivaju.

Vjerujemo kako ovakav razgovor može izazivati određene brige, strahove i nelagodu, kako kod djece, tako i kod odraslih. Ako niste sigurni na koji način pristupiti djetetu i kako razgovarati s njim o ovom događaju, evo što možete učiniti:

Pripremite se za razgovor.

Za početak, važno je osigurati mirno mjesto za razgovor u kojem ćete se i vi i dijete osjećati sigurno i neometeno. Razgovor možete započeti tijekom neke zajedničke aktivnosti, a važno je i da unaprijed promislite o tome koje su ključne poruke koje želite prenijeti. Planiranje vam može pomoći u tome da se i vi osjećate mirnije, sigurnije i jasnije tijekom razgovora.

Dajte djetetu prostora da vam kaže što zna i osjeća.

S obzirom na količinu različitih informacija u medijskom prostoru, dobro je pustiti djecu da prva govore. Tako ćete dobiti bolji uvid u to je li dijete čulo za događaj, što sve zna i jesu li se pojavili ikakvi strahovi. Manja djeca, ako su manje izložena medijima, možda ni ne znaju za tragični događaj i u tom slučaju nije im potrebno ni objašnjavati što se dogodilo. S druge strane, starija djeca koja više vremena provode na društvenim mrežama, novinskim portalima i gledajući televiziju vjerojatno imaju neke informacije, a ne zaboravite na to da mnogo toga mogu saznati i od vršnjaka. Iako roditelji ponekad ne žele razgovarati s djecom o uznemirujućim događajima kako bi ih zaštitili, važno je da ne budu sami u tumačenju onoga što čuju oko sebe. Poželjno je da ih u razgovoru potaknete da podijele svoje osjećaje, razmišljanja i strahove. U tome vam mogu pomoći otvorena pitanja poput „Kako se osjećaš nakon što si čuo o tome što se dogodilo?“, „Postoji li nešto što te brine ili čega se bojiš?“ i slično.

Prihvatite djetetove osjećaje, pokažite empatiju i umirite strahove.

Dajte djeci do znanja da su svi njihovi osjećaji prirodni i da ste tu za njih. Važno je da dijete osjeti da ga razumijete i podržavate. Isto tako, važno je da ostavite „otvorena vrata“ ako će dijete naknadno osjetiti potrebu za razgovorom – na primjer, „Vjerujem da ti može biti teško sada razgovarati o svemu ovome, ali važno mi je da znaš da sam tu za tebe i da ću te rado saslušati kada budeš htio/la razgovarati“, „Ako ćeš se osjećati tužno, uplašeno ili zabrinuto, uvijek možeš doći k meni“.  Strahove možete umiriti naglašavanjem da su ovakvi događaji iznimno rijetki i da postoje odrasli koji su tu da ih zaštite. Ako primjećujete da je dijete napeto i tjeskobno, možete zajedno isprobati neke tehnike relaksacije (https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/…/tehnike-relaksacije/) ili mindfulnessa (https://www.poliklinika-djeca.hr/…/besplatna-brosura…/).

Razlikujte činjenice od dezinformacija i postavite granice u vezi izloženosti medijima.

Prirodno je osjećati potrebu da budete informirani, no pretjerano praćenje novosti može povećati zabrinutost. To posebno vrijedi za senzacionalističke fotografije djece i članova obitelji, koje narušavaju dostojanstvo prikazanih osoba, a osim toga nemaju informativnu vrijednost. Potaknite djecu na razmišljanje o vjerodostojnosti izvora i o tome jesu li informacije koje dobivaju relevantne i provjerljive. Kako biste izbjegli pretjeranu brigu i preplavljenost, odredite vrijeme u danu bez mobitela i drugih medija. Isto tako, iskoristite ovo kao priliku za edukaciju i razgovor o odgovornom online ponašanju – Važno je da razgovarate s djetetom kako dijeljenje osjetljivih materijala (slika i/ili videozapisa) može štetiti svima uključenima. Potaknite ih da promišljaju o osjećajima drugih i kako određeni postupci utječu na cijelu zajednicu.

Pratite vlastite emocionalne reakcije i potražite podršku za sebe.

U razgovoru s djetetom budite smireni i izbjegavajte nagađanja o tome hoće li se ovakav napad ponovno dogoditi i što je uzrokovalo postupak počinitelja. Nemojte se usmjeravati na stereotipe o počinitelju nego se umjesto toga zadržite na činjenicama i vlastitim osjećajima. Ako primijetite da vam je teško skrenuti misli s teških tema ili da vas preplavljuju neugodne emocije, potražite podršku i pomoć stručnjaka. Nitko se ne treba sam nositi sa svojim brigama!

Ako biste htjeli s nekime razgovarati o ovoj temi, pozivamo vas da nazovete našu besplatnu i anonimnu liniju za mame i tate na broju 0800 0800 radnim danom od 9 do 20 sati ili nam pišite na savjet@hrabritelefon.hr Djeca mogu nazvati našu liniju na broju 116 111 ili nam pisati na chat radnim danom od 9 do 20 sati. Tu smo za vas!