U mislima smo sa žrtvama tragičnog događaja u Beogradu i njihovim roditeljima, obiteljima, prijateljima, školskim kolegama, učiteljima i sugrađanima. Duboko žalimo zbog gubitka dječjih života i izražavamo našu iskrenu sućut svima pogođenima tragedijom.

Vijesti poput jučerašnje mogu izazvati osjećaje tuge, tjeskobe, ljutnje, straha i bespomoćnosti, kako kod odraslih, tako i kod djece. Ako niste sigurni kako razgovarati s djetetom, evo što možete učiniti:

Dajte djetetu prostora da vam kaže što zna i osjeća.

S obzirom na količinu različitih informacija u medijskom prostoru, dobro je pustiti djecu da prva govore. Tako ćete dobiti uvid u to je li dijete uopće čulo za događaj, što sve zna i jesu li se pojavili ikakvi strahovi. Manja djeca možda ne znaju da je došlo do pucnjave ako su manje izložena medijima, a u tom slučaju nije potrebno objašnjavati im što se dogodilo.

Nešto starija djeca koja više vremena provode na društvenim mrežama, novinskim portalima i gledajući televiziju vjerojatno imaju neke informacije, a ne zaboravite i da mogu saznati mnogo toga od vršnjaka. Iako roditelji ponekad ne žele razgovarati s djecom o uznemirujućim događajima kako bi ih zaštitili, važno je da ne budu sami u tumačenju onoga što čuju oko sebe.

Prihvatite djetetove osjećaje i umirite strahove.

Dajte djeci do znanja da su svi njihovi osjećaji prirodni i da ste tu za njih. Strahove možete umiriti naglašavanjem da su ovakvi događaji iznimno rijetki i da postoje odrasli koji su tu da ih zaštite. Ako primjećujete da je dijete napeto i tjeskobno, možete zajedno isprobati neke tehnike relaksacije (https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/…/tehnike-relaksacije/) ili mindfulnessa (https://www.poliklinika-djeca.hr/…/besplatna-brosura…/).

Razlikujte činjenice od dezinformacija i postavite granice u vezi izloženosti medijima.

Prirodno je osjećati potrebu da budete informirani, no pretjerano praćenje novosti može povećati zabrinutost. To posebno vrijedi za senzacionalističke fotografije djece i članova obitelji, koje narušavaju dostojanstvo prikazanih osoba, a osim toga nemaju informativnu vrijednost. Potaknite djecu na razmišljanje o vjerodostojnosti izvora i o tome jesu li informacije koje dobivaju relevantne i provjerljive. Kako biste izbjegli pretjeranu brigu i preplavljenost, odredite vrijeme u danu bez mobitela i drugih medija.

Pratite vlastite emocionalne reakcije i potražite podršku za sebe.

U razgovoru s djetetom budite smireni i izbjegavajte nagađanja o tome hoće li se ovakva pucnjava ponoviti i što je uzrokovalo postupak počinitelja. Nemojte se usmjeravati na stereotipe o počinitelju nego se umjesto toga zadržite na činjenicama i vlastitim osjećajima. Ako primijetite da vam je teško skrenuti misli s teških tema ili da vas preplavljuju neugodne emocije, potražite podršku i pomoć stručnjaka. Nitko se ne treba sam nositi sa svojim brigama!

Ovdje možete pročitati kako razgovarati sa zlostavljanim djetetom: https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/25-pitanja-i-odgovora/