Nasilje u vezama mladih  odnosi se na nasilno ponašanje koje se čini u svrhu kontrole, moći i zastrašivanja. Istraživanja na ovom području pokazuju kako nasilje nakon prvog incidenta postaje sve češće i intenzivnije, a zlostavljana osoba gubi kontrolu nad svojim životom i postaje sve više ovisna o partneru ,a izolirana od ostalih.

Problem nasilja u vezama mladih vrlo aktualan kako u našoj zemlji tako i u  drugim zemljama, o čemu svjedoče i rezultati istraživanja. Tako je u Engleskoj nađeno dazlostavljanje partnera doživljava 25-40% djevojaka, a ured za statistiku SAD-a publicirao je podatak da jedan od 10 adolescenata doživi neki oblik tjelesnog nasilja u vezi,  da više od 70% adolescentica koje su majke ili trudnice njihovi partneri tuku, da većina silovanih žrtava ima između 16 i 24 godina te da je od ukupnog broja svih oblika doživljenog spolnog nasilja u vezma adolescenata  85% počinila žrtvi poznata osoba.  Istraživanje u Hrvatskoj koje je 2006. godine proveo CESI  (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje), dvije trećine ispitanih mladih izjavilo je da se osoba s kojom su u vezi prema njima ponašala nasilno.

 
Nasilje u vezama mladih može se manifestirati kao tjelesno, emocionalno, spolno i ekonomsko, a važno je naglasiti da nakon prvog incidenta ne prestaje nego postaje sve intenzivnije. Znakove nasilja u vezama ponekad je vrlo teško prepoznati. Mlade osobe mogu u vezi biti izložene nazivanju različitim pogrdnim imenima, ljubomornim ispadima, čestom provjeravanju i kontroliranju aktivnosti, pa do spolnog i fizičkog nasilja.

 
Govoreći o uzrocima pojave nasilja u vezama adolescenata ne možemo izdvojiti jedan uzrok, svaka osoba kao i svaki odnos je jedinstven. Možemo govoriti o uzrocima ako poznajemo oba partnera i njihov odnos.
Dobro poznavanje dinamike, uzroka i posljedica nasilja preduvjet je svrhovitoj intervenciji i kvalitetnoj prevenciji kako nasilja općenito tako i nasilja u adolescentnim vezama pri čemu je važno istaknuti nužnost povezanosti i suradnje svih institucija sustava.
S razdobljem adolescencije kod većine ljudi se formiraju osnovne značajke njegove ličnosti, identitet osobe je konačno formiran. Sposobnost stvaranja intimnosti je središnje pitanje u adolescentnom razdoblju.

Rana emocionalna iskustva se ponavljaju tijekom života, a prenose se transgeneracijskim prijenosom emocija i na potomke.

Ponekad ponašanje i geste osobe sa  kojom smo u emocionalnom odnosu prepoznajemo kao privrženost i strastvenu ljubav, a ona zapravo može biti znak ljubomore, posesivnosti i kontrole.

Mlada osoba koja ostaje u vezi u kojoj postoji nasilje teško prihvaća savjete, jer ionako zna da njezina veza nije dobra, a ne može je prekinuti. Jedino što joj preostaje kad joj netko od odraslih počne davati savjete su otpor i nekritična obrana partnera.

Svi ovi razlozi za ostajanje u nasilnoj vezi bazirani su na onom što je osoba naučila, usvojila, imala kao model ponašanja u primarnoj obitelji te su odraz strukture same osobe kao i njenih kulturoloških vrijednosti

Neki od mogućih razlog za ostajanje u nasilnoj vezi su želja za pomoći partneru da promijeni svoje ponašanje, ideja da ne može živjeti bez partera, sram da se ne dozna za nasilje u vezi, okrivljavanje sebe i vjerovanje da je nasilje zasluženo. Razlozi mogu biti i strah za vlastitu sigurnost te nedovoljna socijalna podrška.Ponekad se čini da veza zapravo nije loša, da se nasilje više neće ponoviti ili da će prestati nakon sklapanja braka ili rođenja djeteta.

Ukoliko ipak prepoznate da neka ponašanja Vašeg partnera/partnerice nisu onakva kakvu biste željeli razgovarajte s njim/njom, povjerite se odrasloj osobi ili prijatelju, potražite pomoć nekog stručnjaka mentalnog zdravlja.

Možete se obratiti i u Studentsko savjetovalište Nisi sam/a na broj telefona 099 694 56 72 ili na e-mail student@hrabritelefon.hr.

Što prijatelj/vršnjak može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju:

• dati do znanja da želi razgovarati i pokazati zabrinutost jer se osoba koja trpi nasilje u vezi osjeća izolirano i nesretno

• poslušati bez ocjenjivanja i procjenjivanja sve što osoba ima reći

• biti podrška; reći da je tu za njega/nju

• dati do znanja i verbalizirati neslaganje sa nasilnim ponašanjem njezina/njegova partnera/partnerice

• pomoći potražiti informacije i pomoć

• reći odrasloj osobi što se događa prijatelju/prijateljici

• otići sa njom/njim kod neke odrasle osobe/potražiti pomoć u savjetovalištu…

I na kraju važno je zapamtiti

Svatko ima pravo na vezu u kojoj će graditi odnose pune poštovanja, povjerenja i uvažavanja, vezu bez nasilja.