Nastavnici i stručni suradnici su osobe koje su svakodnevno prisutne u djetetovom životu, utječu na dijete svojim djelovanjem i oblikuju djetetovu okolinu, što ih čini jednom od najvažnijih karika u borbi protiv vršnjačkog nasilja. U današnjem članku donosimo vam neke od preporuka kako kao nastavnik ili stručni suradnik možete doprinijeti prevenciji vršnjačkog nasilja u vašoj školi.

Osvještavanje učenika o prisutnosti i značenju vršnjačkog nasilja

Učenici koji sami nisu uključeni u nasilje već su uključeni kao promatrači prisutni su u višeod 85% slučajeva nasilja (Espelage, 2002; O`Connel, Pepler i Craig, 1999). Međutim, iz brojnih razloga, samo 10 do 20% njih je spremno pružiti žrtvi određeni oblik pomoći. Ovi podaci pokazuju da vršnjaci zapravo mogu biti naši najveći saveznici u borbi protiv vršnjačkog nasilja, no da je potrebna naša intervencija kojom ih možemo osnažiti i učiniti spremnijima na reagiranje. U tome nam od velike pomoći mogu biti radionice o različitim temama vezanim uz vršnjačko nasilje. Ciljevi ovih radionica mogu biti: osvijestiti raširenost nasilja među vršnjacima, naučiti prepoznati nasilje među vršnjacima, podučiti učenike načinima na koji se mogu zaštititi, podučiti učenike načinima na koji kao promatrači mogu pomoći žrtvi i slično. Prostor za takve radionice može se osigurati unutar satova razredne zajednice, a stručni suradnici mogu biti od velike pomoći u njihovom razvijanju. Temi vršnjačkog nasilja može se pristupiti na različite načine, koji će prvenstveno ovisiti o dobi i interesima učenika.  Slijede samo neke od ideja:

• kreativne radionice koje uključuju igru uloga kojom se nastoji pobuditi empatija prema žrtvi
• kreativne radionice koje uključuju iskustveno učenje – primjer aktivnosti:  Voditelj dijeli učenike u skupine te zamoli da po jedan učenik iz skupine izađe iz prostorije. Preostalim učenicima pojašnjava da pri obavljanju zadatka koji će biti pred njima nastoje na različite načine isključiti tu osobu iz aktivnosti. Nakon provedene aktivnosti tim se pojedincima pojašnjava priroda zadatka te se raspravlja o tome kako su se osjećali i kako to mogu povezati sa svakodnevnim iskustvima. (detaljniji opis aktivnosti možete potražiti u priručniku o vođenju grupe i radionica o dječjim pravima „Ja voditelj?“ autorice Ivane Kokić Ajazaj, u izdanju Hrabrog telefona)
• prikazivanje filma o vršnjačkom nasilju uz raspravu nakon filma (npr. film Oblak)
• prikazivanje intervjua sa stvarnom osobom koja se tijekom odrastanja susrela s nasiljem među vršnjacima  uz raspravu
• pričanje priče o učeniku koji se susreće s vršnjačkim nasiljem uz zadatak učenika da dovrše priču na način da situacija postane još gora i na način da se ona razriješi (mogućnost crtanja stripa)
• izrada plakata o različitim aspektima vršnjačkog nasilja i načinima na koje ga učenici mogu pokušati spriječiti
• dijeljenje papirića na kojima su prikazane pojedine situacije nasilništva iz svakodnevnog života uz zadatak da učenici odgovore na sljedeća pitanja: Kako se ova osoba osjeća? Što bi sada mogla učiniti? Što bih ja mogao učiniti da sam prisustvovao toj situaciji?

Razvijanje socijalnih vještina i prosocijalnog ponašanja

Razvijanje različitih vještina djece i mladih već od najranije dobi možemo pokušati utjecati na njihovu komunikaciju s vršnjacima i tako smanjiti vjerojatnost nastajanja neprihvatljivih oblika ponašanja ili metom nasilja među vršnjacima. Mnogi preventivni programi naglašavaju važnost podučavanja nenasilnim načinima rješavanja sukoba. Nadalje, razvijanje vještina komunikacije kroz podučavanje djece Ja porukama ili asertivnoj komunikaciji može doprinijeti mogućnosti žrtve da se obrani i zauzme za sebe ili omogućiti potencijalnom nasilniku način da izrazi svoje želje ili potrebe bez pribjegavanja agresiji da bi postigao svoj cilj.  Razvijanje vještina nošenja s ljutnjom može pomoći nasilniku da izbjegne gubitak kontrole i okretanje nasilnim ponašanjima. Poticanjem empatije možemo značajno doprinijeti prevenciji neželjenih ponašanja određenih učenika te potaknuti druge da budu spremni priskočiti pomoć žrtvi.

Postavljanje jasnih očekivanja

Postavite jasne granice o nasilju među vršnjacima na razini škole i razreda!  Spomenuta prisutnost nastavnika tijekom odmora samo je jedan od načina na koji se učenicima šalje poruka da nasilje neće biti tolerirano. Ova poruka može biti učvršćena i oblikovanjem razrednih pravila u vezi s nasilništvom (Olweus, 1998). Iako u vašoj školi vjerojatno postoje određena pravila o tome kako se nositi s neprimjerenim ponašanjima učenika, među njima posvetite posebnu pažnju nasilnim ponašanjima. Da bi učenici u što većoj mjeri prihvatili ta pravila i bili ih spremni slijediti, bilo bi dobro da ta pravila budu donesena u suradnji s učenicima. Pravila bi trebala obuhvaćati tri osnovna područja: vršenje nasilja, vršnjačku pomoć i prevenciju nasilja posvećivanjem pažnje potencijalnim žrtvama. Drugim riječima, ona bi trebala uključivati učeničko obvezivanje da sami neće vršiti nasilje, da će pokušati pomoći zlostavljanim učenicima i da će pokušati uključiti učenike koji su zlostavljani ili koji se obično izostavlja u svoje društvo. Uključivanjem posljednje skupine učenika u društvo činimo ih manje ranjivima za ponašanja nasilnika, potičemo osjećaj prihvaćenosti,  samopouzdanja i svijest o vlastitoj vrijednosti te razvijamo socijalne vještine koje potencijalnoj žrtvi mogu pomoći da se ubuduće obrani od nasilnika. Oblikovanju ovih pravila trebao bi prethoditi raniji korak – osvještavanje prisutnosti i značaja vršnjačkog nasilja jer taj način učenici postaju sposobni prepoznati različita neprihvatljiva ponašanja, usvajaju alternativne načine ponašanja te osvještavaju svoju ulogu promatrača i uče kako mogu doprinijeti zaustavljanju nasilja.

Svako ponašanje ima posljedice

Da bi pravila donijela željene rezultate, jako je važno dosljedno ih provoditi. Spomenuta dosljednost uključuje negativne posljedice neprimjerenih ponašanja, ali i pozitivne posljedice kojima potkrepljujemo ponašanja koja želimo poticati.  Negativne posljedice, odnosno „kazne“,  bi trebale biti lako primjenjive, primjerene dobi, spolu i osobnosti učenika te bi trebale sadržavati određeni stupanj nelagode, ali bez neprijateljskog postupanja (Olweus, 1998). Ukoliko je moguće, posljedice bi se trebale dogovoriti zajedno s učenicima. Više o primjerenim kaznama pročitajte sutra. Negativne posljedice moraju biti uravnotežene pohvalama. One pozitivno utječu na atmosferu u razredu, šalju učenicima poruku da primjećujemo njihov trud te čine učenike spremnijima prihvatiti kritiku zbog određenog ponašanja. Učenike se može pohvaliti jer se na različite načine trude da se drugi u razredu dobro osjećaju, jer su nekome priskočili u pomoć kada mu je to bilo potrebno ili pozvali odrasle u pomoć, jer za razliku od inače nisu sudjelovali u nasilništvu i slično.

Dostupnost

Žrtvama nasilja među vršnjacima često je potrebno mnogo hrabrosti da bi s nekim podijelile svoju priču. Naglasite svojim učenicima da vam se uvijek mogu obratiti za pomoć. Budite ih spremni saslušati, razumjeti i reagirati na ponašanja koja iz uznemiruju ili plaše. Ponekad smo skloni odmahnuti rukom i prepustiti djeci da sami rješe problem. Vršnjačko nasilje problem je u kojem je djeci potrebna pomoć i zaštita nas odraslih. Obični sukobi podrazumijevaju jednake početne pozicije, dok je u slučaju vršnjačkog nasilja moć na strani nasilnika. Zanemarivanjem vršnjačkog nasilja ono se produbljuje, a njegove posljedice za sve uključene postaju sve snažnije, stoga je vaša otvorenost prema tome da budete osoba kojoj će se žrtva povjeriti i vaša spremnost na pravovremeno reagiranje od velike važnosti.

Držite oči otvorenima

Najveći dio nasilništva među vršnjacima zapravo se događa u školi, a ne na putu do škole ili iz škole (Olweus, 1998). Praksa je pokazala da je vjerojatnost nasilništva manja što je veći broj nastavnika koji su prisutni tijekom odmora i stanki za ručak, odnosno ukazala je na važnost nadzora nad učenicima. Riječ nadzor ponekad ima negativne konotacije, no zapravo se radi o dostupnosti nastavnika učenicima kojima je potrebna pomoć. Sama njihova prisutnost povećava vjerojatnost da će nasilje biti primijećeno i na vrijeme zaustavljeno, što obeshrabruje nasilnike. Pri tome je važno da nastavnici budu spremni intervenirati te da to radije učine prerano, nego da propuste priliku da se umiješaju prije nego što dođe do većih posljedica. Suzdržavanje od uplitanja zapravo je prešutno odobravanje nasilništva. Također je važno da se posebna pažnja obrati na mjesta koja učenici doživljavaju kao najnesigurnija – dvoranu za tjelesni odgoj, wc i kantinu (Smontara, 2011) te druge skrovite dijelove škole ili školskog igrališta. Preporuča se i da sastavnici koji primijete nasilje o tome obavijeste razrednika ili razrednicu, ne bi li se pravovremenim reagiranjem nastojala otkriti sklonost određenog učenika agresiji i tako spriječiti daljnji razvoj nasilništva.

Educiranje nastavnika

Da bi se nastavnici lakše nosili s izazovima preveniranja i interveniranja u slučajevima vršnjačkog nasilja, vrlo je važno omogućiti im primjerenu edukaciju. Edukacija može biti održana od strane stručnog suradnika, ali i nastavnika koji želi kolegama prenijeti svoja iskustva. Učinkovita edukacija sadržavati će elemente osvještavanja važnih aspekata nasilja među vršnjacima te praktične, lako primjenjive smjernice o postupanju u pojedinim svakodnevnim situacijama. Poželjno je da bude oblikovana kao interaktivno predavanje ili radionica. Edukacija nastavnika može odgovarati na sljedeća pitanja:

• Kako prepoznati nasilje među vršnjacima?
• Koja ponašanja se smatraju oblicima nasilja među vršnjacima?
• Kako nasilje među vršnjacima razlikovati od sukoba i prijateljskog zadirkivanja?
• Koja su djeca ranjivija i češće postaju žrtvama vršnjačkog nasilja?
• Kako reagirati na nasilna ponašanja učenika tijekom sata?
• Koga je sve potrebno obavijestiti u slučaju sumnje na vršnjačko nasilje?
• Kako kao razrednik surađivati s roditeljima žrtve i nasilnika?
• Kako poticati prosocijalna ponašanja učenika?
• Kako oblikovati radionicu o nasilju među vršnjacima ili vršnjačkoj pomoći tijekom sata razredne zajednice?

Odgovore na mnoge od ovih pitanja, koji vam mogu biti od koristi u oblikovanju edukacije, možete pronaći u tekstovima kampanje „19 koraka do hrabrosti“.

Educiranje roditelja

Da bi se uspješno nosili s problemom nasilja među vršnjacima vrlo je važno postići suradnju između roditelja i škole. Roditelji koji su svjesni problematike nasilja među vršnjacima i važnosti posvećivanja pažnje toj temi mogu biti vrijedni partneri u preveniranju nasilja među vršnjacima ili njegovom zaustavljanju. Osvještavanje i edukacija roditelja mogu sadržavati različite elemente, kao što su:

• na temelju kojih znakova mogu posumnjati da je njihovo dijete žrtva nasilja
• kako prepoznati rizična ponašanja djece koja imaju tendenciju da postanu žrtve ili da budu nasilna prema drugoj djeci
• kome se obratiti ako sumnjaju da je njihovo dijete žrtva ili nasilnik
• kojim odgojnim postupcima mogu doprinijeti rješavanju problema vršnjačkog nasilja.

Mnoge od ovih smjernica zajedno se mogu objediniti pod nazivom koji u sebi zapravo krije temelj dobrog funkcioniranja svake škole, a to je pozitivno školsko okruženje. Otvorena komunikacija, dostupnost, odnos između učenika i nastavnika koji se temelji na poštovanju i uvažavanju, hvaljenje i poticanje učenika, pravila koja omogućuju pravovremenu intervenciju i mnoge druge sastavnice zapravo čine okosnicu okruženja koje nas najuspješnije približava našim odgojnim i obrazovnim ciljevima. Posao nastavnika, ali i stručnog suradnika nije lak. Kroz vaše ruke prolaze nebrojeni životi u nastajanju te ponekad i nismo svjesni važnosti vaše uloge u oblikovanju društva kakvog poznajemo. Ono što je važno je da vi budete svjesni potencijala svoje uloge te da zadržite entuzijazam, motivaciju i upornost da ustrajete u ostvarenju svojih ciljeva.

U sutrašnjoj temi saznajte – što učiniti kada se nasilje već dogodilo?