Međunarodni dan odgoja bez batina obilježava se 30. travnja, a pokrenula ga je organizacija EPOCH-USA 1998. godine. Obilježavanjem ovog dana ne želimo poticati krivnju i osjećaj neuspjeha kod roditelja, nego baš suprotno – Hrabri telefon zna da je posao roditelja vrlo težak. Zato smo i otvorili svoja vrata svakom roditelju kojemu treba pomoć ili savjet u pronalasku zajedničkog jezika s djetetom ili koji naiđe na izazove u odgoju. Naša uloga u tome nije osuđivati već pomoći da i roditelj i dijete na pravi način dobiju ljubav i poštovanje koje zaslužuju.

U nastavku vam donosimo kratki tekst na temu roditeljstva.

Za razliku od većine dragocjenih stvari, djecu ne dobivamo s uputstvima za upotrebu. Iako roditelji najčešće žele najbolje svome djetetu, ne znači kako mu neće dobro doći savjet ili preporuka stručnjaka – imamo isti cilj, a to je dobrobit djeteta, zar ne?

Roditeljstvo je težak posao koji uključuje zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba poput hrane i fizičke sigurnosti, ali i emocionalnih potreba, što se postiže odgojem. Odgoj djeteta podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav, podršku i ohrabrenje koju roditelj pruža djetetu, ali i kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjeve i nadzor ali se ona, međutim, može protezati od potpune kontrole do zanemarivanje djeteta.

Čini nam se da mnogi roditelji ne razlikuju odgoj kroz batine i postavljanje granica u odgoju. Odgajanje svog djeteta bez fizičkog kažnjavanja podrazumijeva postavljanje jasnih granica u odgoju, ali bez primjene sile – dijete je osoba, a ne predmet, i ima, kao i Vi i ja, pravo na zaštitu od bilo kojeg oblika nasilja. Kako bismo, zasigurno, reagirali da neka druga osoba udari naše dijete, zapitajmo se i zašto nam je prihvatljivo kada mi to učinimo, koji svome djetetu predstavljamo sigurnu bazu, osobe u koje treba imati povjerenja i koje su tu da ga zaštite. Ponekad se roditelju može činiti kako udarac po guzi ili šamar ne znači mnogo, no njegove posljedice, iako nisu odmah vidljive, mogu biti puno, puno dugotrajnije. Kada izgubimo kontrolu i u trenucima ljutnje i frustracije djetetu kažemo nešto što ne mislimo, moramo imati na umu i koliko riječi mogu boljeti. Roditelj je svome djetetu uzor, a ne bismo željeli da naše dijete jednog dana konflikte rješava kroz šake i vrijeđanje. Ne bismo ni željeli da nam je dijete žrtva drugog djeteta koje problem s vršnjacima rješava fizičkim obračunom. Nažalost, kada dijete nauči kako se neposlušnost kažnjava deranjem ili udarcem, ponašat će se upravo na način koji je vidjelo i iskusilo na svojoj koži.

Fizičko kažnjavanje je, istina, nešto što će najbrže dovesti do promjene u ponašanju djeteta; odnosno dijete će se vrlo vjerojatno odmah prestati ponašati na “nepoželjan” način i vjerojatno će zaključiti da se tako ne treba ponašati. No ono će naučili i slijedeće: udarati je OK ako netko čini nešto što ja ne želim (pa će tako sutra udariti prijatelja u razredu jer mu je uzeo knjigu; time odgajate nasilnika); također će dijete naučiti da ne treba kontrolirati svoje ponašanje nego činiti što mu se učini najlakše taj tren (pa će sutra isto tako baciti tanjur u zid kad je ljuto ili lupiti šakom u zid i ozlijediti sebe ili drugoga); dijete od fizičkog kažnjavanja nauči i da ljubav nema granica- kada nekog voliš, imaš moć nad njim, a to znači da mu stoga možeš raditi što želiš, a što vodi daljnjem zlostavljanju.

Mnogi roditelji nam kažu kako smatraju da je naš stav (a i zakonska regulativa) da roditelj treba djetetu prepustiti da radi što želi. Zapravo, takvo ponašanje roditelje je također kažnjivo i naziva se ZANEMARIVANJE.

Čini nam se da mnogi smatraju da postoje samo dva pola: jedan odgoj s batinama, a drugi potpuno zanemarujući. Prisjetite se svoga djetinjstva.